Gabriel Daliș: Pjesme iz zbirke “Osigurači i oružja”

Te su pjesme iz zadnje zbirke Gabriela Dališa, “Osigurači i oružja”. Još nekoliko njegove pjesme možete čitati ovdje.

 

smrznuti černovci

: gladan sam i čujem se kao kap kiše na limu.
vabim dim, glad s puškom na ramenu,
vojnik dezerter,
amajlija s ribljim ustima u dva smjera
(da je dijete, stalno bi je brisalo.)
dimnjak pridržava ormar kukama,
osakaćeni prsti izgledaju kao roštilj na kojem je samuel izgorio.
u ostavi guram hladnjak sa strvinama.
upalit ću ovdje lampu u lijesu,
iščupat će iz kostiju lift za slastičarnicu.
prodajem se u zdjeli, u šalici,
u prljavštini koja nam je prostrla krevet
svjetlo su priveli stražari.

 

ugriz

: pijani će polijegati u sinagogi,
preplest će kosu nevine s pištoljem.

sašit ću te, od tebe napraviti okvir kreveta, reći će,
prerezat ću ti vrat da ti pljunem u glavu.

ostao sam obilježen
u kamionu koji je udario jelena.

zatvorenik te sluša na razglasu,
ja se slušam uhom.

 

prijetnja

: pokrivam jabuku kacigom.
zatiskujem vlažnu sobu kacigom.

uzimam mjere kuće.
ulica je zasjenjena.

moj jezik ima tijesnu kacigu,
tajnu za njihove prijetnje.

zatvaram ulicu u podrumu.
podrumu ispod brade svezujem kacigu.

svaki vojnik nosi kacigu
stegnutu dvjema rat-remenčićima.

 

prvi rat

: glad se udala za dječje selo

novine su pljunule u lijesove

rivkine grudi (svinje u koritu)

trepću još uvijek i poput stvari su.

rat se pjeni na jednoj strani –

leš nas jaše

s pocrnjelim i bijesnim blejanjem.

 

osigurači i oružja

: černovci na razglednici
sada sam je primio.
nije kasno.

u gradu
hladnoća igra triktrak
s golom kraljicom
cvjeta kroz dvije košulje na ošišanoj
mrtvoj ženi.
pijanac u klinici posuđuje alkohol od smrti.
osigurači i oružja ispod plastičnih folija.

 

yad vashem

: rat
ne skriva se u buketima cvijeća

prostire oružje na tanjuru.

shlomo kamionom donosi kući perilicu za rublje

metak mu stvori lokvu u obrazu.

(imam svjedodžbu za nemogućnost shvaćanja

prekasnog otkrivanja istine.)

demon sa značkom nosi suknju,

steže vreću s odjećom, baca vreću u nebo

i više ne presvlači posteljinu.
rat

lijepi poštanske marke na žene i šalje ih zauvijek

zatvorio je sinagogu s djetetom, gurnuo ga u ključanicu.

(nevjeste se spotiču –

oblaci se pune cipelama s petom.)

rat je ukrotio hladnoću. kupa nas u svojim džepovima

zveckamo pod platinastim novčićima.

 

s rumunjskoga preveli Ana Brnardić Oproiu i Adrian Oproiu

Leave a Reply