Gabriel Daliş: Pjesme

Gabriel Daliş rođen je 1978. Završio je studij ekonomije i teologije. Objavio je četiri zbirke pjesama i izbor iz svoje poezije: Semnale de sâmbătă (Signali subote, 1996), Întoarcere acasă (Povratak kući, 1998), Chip Împreună (Lice Zajedno, 1999), Copacul fără urmaş (Stablo bez potomaka, 2005), : până mereu (:do uvijek, 2010). Njegove su pjesme prevedene na njemački, španjolski, mađarski, arapski, engleski i hebrejski. Surađivao je s najvažnijim časopisima za književnost u Rumunjskoj. Član je Saveza pisaca Rumunjske. Njegov blog: www.gabrieldalis.ro

 

autoportret

vidim samo stare prozore koji se ruše
sa zidova
na uske ulice
pune drugih ljudi.
izgledam kao uskrsnuli
koji se probudio na strehi.
zgrušao sam se u sebi
kao krv pod krastom,
spavam u strašnom i dubokom krevetu
i nijednog sna niti budnog dijela.
sviđa mi se skrivati se
sviđa mi se tražiti
ja sam kao velik i bijeli pas
tek pronađen.

 

lampa

: da si srušim kuću,
da zadavim životinje u dvorištu
dlanovima.

da lažem ženi sve dok me ne bude jako voljela
da je privežem o zid
da joj odrežem kosu škarama
da joj ubijem liske lopatom
da joj pljusnem obraz hladnom
slinom.

onda da se smjestim
dolje
kako se smjesti prašina na upaljenoj
lampi.

 

razaranje

: i imam
i kosti
i one na jednoj strani
i ja na drugoj strani
i prste slijepljenje jedne uz druge
i jedem dlanom.
i smanjujem se sve polaganije
i ponekad zaista nestanem
i po cijele dane nikomu ne nedostajem.
i pomiješan sam bez tebe
i plačem u dubokim zdjelama.
i navikao sam govoriti ili ti ili ja
i da branim ili ti ili ja
i da se pojavim ili ti ili ja
i ugasim sve.
i ponekad zaista slušam kako se zariva nož.

 

doma ne postoji

: kako sam bio usamljen i ti si odlazila iz kuće s
natrpanim koferima uvijek kako bi zaprijetila.
sa svim svojim kolegama u moju sobu
vraćala si se ako bih pisao. svugdje
ovdje.
kad si upoznala moje slabosti,
postala si kućanica
i s majicom si prekrila moje ime i
preko mog kreveta si stavila
plastičnu foliju.

 

logor

: odjednom sve su se pjesme
maknule s puta
i grizem se za glavu otad sâm.
na operacijskom stolu, nasuprot kantini,
ja sam iz grudi svoje majke sisao krv,
a poslije mene
oko pedeset droplji kroz snijeg
kao vlakići.
da znaš – svaki čovjek koji je sam je bliži prozoru
nego bilo koji čovjek koji je s nekim.
iako snježenje 24 sata
je donosilo smrt u 24 sata,
neka se zapiše samo rukama povezanim s alarmom,
preko krova.

 

teritorij

: nemoj me probuditi minutu poslije.

daj mi da jedem i da pijem dalje,

ako mogu jesti i piti dalje.

progutao sam svoju dušu da mi se ne smrzne duša.

obuj me i izuj ti.

uspavaj me opet također ti.

nemoj leći.

u ljudskoj odjeći, pristaj mi.

(izaberi mi jedno od ljudskih imena.)

nadzor

: razmrači se ako napravimo opet koju grešku.
ili prostrem dvije krpe pod glavu
jednom mišu,
u čvoru bez grla
klizalište, viče dvoje djece, klizalište!

čitavog sebe
nisam tamo odveo nikada.
bio sam napuštao,
deportirao sam se u strahove,
moje je ime svaki dan značilo nekog drugog.
skinuli su me na snijegu,
poslije su automobili nestali.
žena s kojom sam mislio da ću voditi ljubav
ustrijelila me u glavu
u manje od četiri sekunde.

i danas je ondašnji bog.
crno crijevo kojim zalijevam vrt.

 

vlak iz romana

: moje djetinjstvo kao čekić koji sitno udara
u potiljak.
moje djetinjstvo liska, ibis, jakna svezana u ormaru.
našao sam se izbačen iz kašete bobica grožđa zgnječena
između prozora.
kao da sam pojeo drugo dijete.

ali nevidljiv, nepromjenjiv, govorio sam na rumunjskom s lorcom.

zagrlit ću te jednog dana, ako želiš.

 

 

S rumunjskoga na hrvatski preveli:
(za Goranovo Proljeće 2012)
Adrian Oproiu i Ana Brnardić Oproiu

Leave a Reply